U ovoj recenziji se album opisuje u track-by-track maniru i sa opisom se ide u detalje. One koje zanima sažeti opis cjelokupnog albuma mogu istu pročitati na NBOM portalu.

Primal Directive - pjesma ispocetka bazirana na skracenim taktovima, sto doprinosi "djentastom" zvuku, iako u biti nema prave poliritmije, vec samo nepravilan krug riffa na skracen takt; od 1:20 ulazi u "ravan" 4/4tinski takt, dosta melodicno, zvuci dosta postaski, na 1:57 upada gitara u skracenom taktu, ne otkrih tacno koji, dok bubanj svira pravilan tj "ravan" takt U 6/8 ilitiga 3/4, bez derivacija (bez skracivanja svakog drugog takta npr) - od 2:46 pred kraj pjesme pocinje lead guitar zadavanje, poput neceg sto bi Russian Circles odradio, 1/1 post metal sto se gitara i atmosfere tice, bubanj je jedino pravo metalski sto zbog produkcije, sto zbog duple i agresivnosti. Na kraju postaje disonantnije, kontrast u odnosu na prethodno, stvara posebnu atmosferu, krv kljuca da bi samo naglo stalo sve.

Flourish - tehnicki zahtjevna stvar, isprekidani ritmovi, nemoguci za skontati na prvo slusanje, u dijelu kad krene brejkanje poslije tehnickog uvoda, mislim da je shema 4/4 - 5/4 - 4/4 - 5/4, mozes dozivjeti kao ravnu 5/4tinsku liniju kod koje je 1. i 3. takt skracen, il obrnuto - ravna 4/4tinska dionica gdje je svaki drugi takt produzen. Promjeni dozivljaj slusanja u zavisnosti na koje taktove se fokusiras (mislim da bude jasno, to su inace detalji koje ne uocava svako, ili na prvu, al posto ja slinim za takvim dionicama, i kao gitarista se divim tome, meni to privuce paznju). poslije toga krece opet atmosfericna dionica, clean vokali, svemirski feeling again, opet prepoznatljivo sto krenu lagano na gitarama i vokalima, a bubanj i dalje pravo "metalski" - 2:21 je pravi post -rock/metal prelaz, lead gitare na reverb efektu, ovo dalje je pravi post-rock, gdje i bubanj svira laganiju shemu. Clean girare na reverbu, postepeno se ubacuje bas da naglasi bas pedalu i bubnjarsku dionicu, lead gitara nastavlja post-rockerski, melodija s blagom distorzijom, vrlo blagi reverb efekat, hipnoza, "bolero" efekat, postepeno se gradi atmosfera dok ne krene sve na distorziji u pravoj post rock maniri tipa If These Trees Could Talk, crash cinele ne zvuce preostro, bubanj nosi, lead gitara krece u "zuji" da svira, bubanj ubacuje duplu, atmosfera na vrhuncu, melodije se redaju, post metal dozivljaj na kvadrat. I opet kontrast, ravan ritam, unison, gitare, dupla, vokali, sve se odjednom ubacuje opet, lead melodije zvuce dosta poput after the burial-a. meni licno najdraza stvar, jer je toliko naelektrisana i nabijena emocijom da to nije normalno, ako ne i jedna od najemotivnijih i najatmosfericnijih stvari ovog modernog metala koje sam ikada cuo, bez sumnje. Kad sam cuo ovaj album, pogotovo ovu stvar, pogled na shvatanje sviranja gitare, i aranziranja pjesama mi se promjenio komplet.

Expire - je vec dosta detkorastija, disonantni brejkovi, ima blastanja ima svega, 1:00 zvuci isto ozbiljni iwrestledabearonce - nagli prelaz s onog prethodnog na ovu cudnu dionicu. isprekidani brejk, clean vokali blago isprocesoirani, i elektronske primjese u pozadini, poslije toga opet malo nepravilniji ritmovi, da bi krenulo u bas detkor sporinu. strasno teska pjesma, puna mase i zla. produkcija izvanredna. U drugoj polovici kad krene onaj brzi kec i one isprekidane hromatske melodije na gitarama, atmosfera napeta pravo. svidja mi se sto na brejkovima ili unisonima cesto znaju izdvojiti lead gitaru u pozadini da radi neke detalje, ili melodije, ili da se zajebaje sa efektima, slideovima po gitari i slicno. gitare jasno razdvojene, zna se kad sviraju isto, a kad ne.

Contact - pocinje pravo durski, vedrija skala, melodije, clean vokali, dosta vedrija stvar ispocetka, da bi se vedrina prekinula disonantim jednostavnim riffom. tritonski hvatovi koji prekidaju atmosferu. mid tempo stvar, a i dalje dinamicna. 2:13 opet reverb gitare, post rock/metal atmosfera, atmosfera kao da stojis na vrh svijeta, vidis sve sto je ikad postojalo, sto postoji, sto ce postojati i udises neki svjez zrak za koji znas da ga niko nije udisao prije tebe. tako nekako u meni biva .Ne igraju se s ritmovima kasnije, ravni ritmovi, samo se igraju sa shemama riffova preko ravnih ritmova. dosta djentarijska produkcija gitara, nisu basovite, zbog toga je bas gitara lijepo isproducirana da dopuni sve basove sto fale na gitarama. aranzmanski jedna od ljepsih pjesama s albuma, bez sumnje.

Advent - pravo djentarijski zvuci, mada je vise zbog stila sviranja i sheme riffa nego sto je do ritma; kolko skontah ide ravna linija 4/4, mada u drugom krugu riffa, zadnji takt jes kracen na 3/4, mala derivacija, koja te nekako obraduje ako je uocis, izvuce mi mali osmijeh na licu. ravna linija nekog kvazi brejka, i ono sto sam spomenuo, ulijece lead gitara sa melodijom preko, uocljive su i klavijature; jako atmosfericno 0:33, cuju se klavijature i melodija koju pice, da bi sve prasnulo i eksplodiralo, lead gitare nastavljaju melodije klavijatura, pravo atmosfericno, epski! Bas gitara jako izrazena u dionici poslije, jako dobro, da bi krenuo u prav ludjacki dual guitar work, melodije, harmonije, preko igre s ritmom, poprilicno komplikovana dionica kad se razlozi sve. na par riffova kasnije mi ima nekog smeka ko na Akeldami, tj iskreno cijeli album ima taj svemirski feeling, ok to, al ima par tih riffovi koje iz nekog meni nepoznatog razloga povezujem s akeldamom.

Vessel - pocinje maltene jazzerski, diminished akordi i bas gitara, da bi nastavilo rokati isto Between The Buried And Me. pjesma puna akordskih hvatova na distorziji, a i dalje zvuci jasno, sve se cuje. pomalo haoticne dionice sredinom pjeme, oni preklopljeni sapati/govori, prelazi na bubnjevima, nedefinisane gitare, da bi robotski vokal uveo disonanciju i onaj haos prereze. pravo dobra atmosfera i dinamika, povuce te pravo, i onda opet lead gitare, atmosfericno, svemir na sve strane. Druga polovina pjesme je pravi svemir, ono neam rijeci, opet clean gitare ulijecu sa nekim diminished jazzy akordima, bas na delayu, da se naglasi samo kraj pjesme. svaka cast.

Oscillator - djentarijska stvar, rittam, disonante gitare gdje ubacuje high pitched note, manje vise gitare po nekom sablonu, ali ne zvuci sveukupno sablonski, zadrzavaju svoj neki šarm. Na 1:32 ulijece isto Born Of Osiris, jako dobro, atmosfericno, lead gitara krene s nekom repetitivnom melodijom, a taman kad pomislis da je to refren (zbog ponavljanja melodije), gitara nastavlja u solo dionicu. Nakon toga ambientalni prekid, da samo naglasi dinamiku i da ti pripremi hipotalamus na neko interstelarno putovanje. Cinele ulijecu, daju ritam, cuju se gitare izdaleka, pomalo reverbovane, blage distorzije, da opet sve eksplodira, supernova emocija i atmosfere. slusas ovo i lebdis u beztezinskom stanju negdje u vakuumu svemira i gledas kako jedna zvijezda umire, a druga nastaje. nalazis se u sred zvjezdane nebule, a melodije ne ulaze u tebe samo na uho, vec kroz svaku cesticu koze.

Axiom - mali muzicki intermezzo, akusticne gitare, klavir, svemirski feeling i dalje, prvi momenti u zivotu novonastale planete. Jako opustajuca stvar ako si se prethodno dovoljno uzivio u album. Imas osjecaj da lebdis, iako je instrumentalna pjesma, ne treba je gledati kao neki most izmedju pjesama, vec kao zasebu stvar, namjenjena da pojaca dozivljaj. Takodjer, jako dinamicna struktura pjesme, kad se uzivis u nju, osjetis tu dinamiku.

Exoplanet I: Egress - pocinje lagano, clean gitara, jedna je na blagom delayu, bas gitara ponese, kad prebaci u brzi tempo, opet diminished akordi na gitarama, svemir, ubacuju se vokali, durska melodija na lead gitari, lijepo ponese. Dosta post-rockerski, opet je bubanj odlucujuc, nije metalski pa komotno mogu reci da ulazi u post rock vode. vokali prestaju, obje gitare harmoniziraju u plesu melodija, da se sve spoji haman opet u BtBaM maniru, al se onda opet cuje onaj pravi The Contortionist zvuk, i skontas da imaju nesto svoje prepoznatljivo. U jednoj dionici ide lead gitara postaski na reverbu i delayu (2:43) u jednoj harmoniji, dok druga gitara djenterski disonantno popunjava vamo; kontrast i po, mada se uklapa sve. u drugoj polovini, ravan ritam, opet igranje sa shemom riffa, da bi krenulo opet jako atmosfericno, razlaganje akorda na gitarama, na blazoj distorziji. Zavrsava stvar na diminished akordima, s blagom distorzijom i delayom, da se nadoveze samo na:

Exoplanet II: Void - ispocetka vec djentarijski feeling, ravan ritam, igranje shemom gitare, kec upada, gitare, vokali, sve je tu, atmosfera je puna, naelektrisana. lead gitara u triolama na 0:57, a krene brejk preko toga u ravnom ritmu, i nastavi brejkati samo. opet nastavlja malo teze, disonantni tritonski hvatovi na gitarama. Lijepo igranje izmedju gitara i basa pred kraj, zabavno za slusati pravo, dinamicno. Mada iskreno me naspram ostalih stvari malo smorila pjesma, al je bitan dio puzzlea exoplanet pjesama, kad se dovoljno uzivis.

Exoplanet III: Light - pocinje a nisi ni skuzio da je ona zavrsila, uprkos ambijentalnom prelazu, sve je savrseno uklopljeno. Bas gitara ispocetka igra veliku ulogu, clean gitare blago unose akorde, cinjele pocinju graditi atmosferu, al definitivno je bas gitara vodeca ovdje, ubacuje se pomalo i lead gitara. jako opustajuce i atmosfericno, u bolero fazonu se zvuk ispunjava pojedinim detaljima, atmosfera se sve vise uzdize, gradi, pojacava. Postepeno se ubacuju blage distorzije, sve to ide lagano, ne prenaglo, tecno. Odjednom stop, samo clean gitara na 1 takt, i sve ulijece u epskom maniru, postaske gitare, vokali, da bi preslo opet na disonanciju, unisone, brejkove. teski riffovi opet, agresivni vokali, groovey dionice, dinamika i dalje na nivou. Druga polovina pjesme prepuna zanimljivih riffova, zabavno ih je slusati. kraj pjesme dodje naglo, sve stane odjednom.

Ono sto moram priznati je da su im brejkovi i unisoni poprilicno bezidejni i svi zvuce slicno, ne bi me cudilo da cak ima identicnih. Tako da sto se vise blizis kraju pjesme, brejkovi krenu smarati, ponavljaju se. A s druge strane, ono sto sa zadovoljstvom priznajem, da su ovi momci kraljevi aranzmana i da su pravi sitnicari. samo malo vise treba uho otvoriti i skontati kolko ovi ljude ulaze u detalje.

napisao: Moondust

Nakon dvije godine egzistencije i desetina informativnih tekstova, recenzija, novosti... došlo je vrijeme da se oprostimo od nbom.bloger.hr-a. Ali to nije definitivan kraj ovog "projekta". Naime, nastavljamo tamo gdje smo stali, samo na drugom mjestu i u malo drugačijoj formi. Zato želimo da Vam predstavimo novi website koji je pokrenut prije nekoliko dana na incijativu aktivnog uredništva sa nbom.bloger.hr. Sadržajno neće mnogo odstupiti od nbom-a, ali će biti malo više "ekskluzivjniji" po pitanju recenzija jer smo uspjeli ugovorimo saradnju sa nekoliko poznatih izdavačkih kuća (koje možete vidjet sa desne strane), i tu se definitivno nećemo zaustaviti! Mislimo i vjerujemo da možemo još više i bolje od toga! Također, uskoro ćemo reaktivirati Radio emisiju "Nova Era" o čemu ćemo vas dosljedno obavijestiti, a još jedna novina na novoj stranici je Free Stuff odjeljenje gdje ćete biti u mogućnosti da na legalan način skidate pjesme, ep-e ili albume bendova. 

Veliki pozdrav od ekipe sa newbreedofmetal.com!!!

http://newbreedofmetal.com/

Kikindski mosh metal sastav Downstroy realizovaće debi album "One Size Fits All" posredstvom novopokrenute online etikete SMP Music, koja radi u sastavu Srpskog Metal Portala.

Album će tako biti dostupan za besplatan download od 25. septembra na stranicama pomenutog Portala (www.serbian-metal.org).

Downstroy nije novo, niti nepoznato ime na domaćoj metal sceni. Osnovani su 2004. godine, a iza njih su dva demo snimka, "0051" (2004.) i "I Scream Every Day" (2006.), solidan broj koncerata, kao i pobjeda na ex-YU WOA Metal Battle takmičenju 2007. godine, što im je obezbjedilo nastup na prestižnom Wacken Open Air festivalu.

"One Size Fits All" snimljen je u Chainroom studiju u Senti, a na njemu će se naći sljedeće pjesme:

1. Introduction
2. Pride (feat. Chvare of Overdrive)
3. You Are a Fool
4. Within Your Skin
5. Your Game (feat. Marjan of Tiarah)
6. The Keeper
7. Trapped In a Machine
8. Leave Me Here to Die

Miks, mastering, i produkciju potpisuje Nikola Mijić (Chainroom studio).

Downstroy su: Darko Živković (vokal), Milos Šegrt (gitara, vokal), Miroslav Savić (gitara), Nenad Predojević (bas gitara) i Igor Benjocki (bubanj).

Downstroy MySpace

SMP Music kontakt: serbianmetalportal@gmail.com, www.serbian-metal.org

(Sic)nesses će biti naziv novog DVD-a Slipknot-a, i izlazi 28.09. Inače sniman je na veličanstvenom nastupu na Download festivalu Juna 13. 2009. pred oko 80.000 fanova, i to sve sa više ni manje nego 30 kamera!

Tracklista je sljedeća:

1. 742617000027
2. (sic)
3. Eyeless
4. Wait and Bleed
5. Get This
6. Before I Forget
7. Sulfur
8. The Blister Exists
9. Dead Memories
10. Left Behind
11. Disasterpiece
12. Vermilion
13. Everything Ends
14. Psychosocial
15. Duality
16. People=Shit
17. Surfacing
18. Spit it Out

Osim ovoga na DVD-u će se naći sljedeći sadržaji:

Muzički spotovi i njihovi "making of" klipovi:

1. Psychosocial
2. Dead Memories
3. Sulfur
4. Snuff

Američki metal sastav Becoming The Archetype uskoro ulazi u studio, i to povod snimanja novog materijala kojeg bi trebali čuti nekada početkom 2011. Producentski posao će biti povjeren Matt Goldman-u (The Chariot, Underoath) što se možda može smatrati malo čudnim izborom s obzirom da je do sada sarađivao sa bendovima koji gaje nešto lakši zvuk, ali bez obzira na to, sa razlogom treba očekivati dobar album, posebno kada se uzmu u obzir prethodna izdanja i konstantni napredak benda. Četvrti studijski album još nepoznatog naziva će biti sniman u periodu 10.10-10.11 a kao i prethodnici, izlazi preko jedne od najjačih christian metal izdavačkih kuća - Solid State Records-a.

Izdavač: Metal Blade Records

Godina: 2010.

Žanr: Melodic Death Metal

Trajanje: 46:34

Myspace: link

Ocjena: 9/10

Jako često na scenu dolaze novi bendovi koji nas iznenade svojim debi albumom, jedan od takvih je upravo System Divide koji je sastavljen od članova Aborted(a) i Distorted(a).

Ono što vas očekuje na albumu su brutalni death metal rifovi, prekrasni refreni, kompleksnost a također iznenađuje i razina pristupačnosti, System Divide će sigurno ostaviti veliki uticaj na metal scenu sa debi albumom “The Conscious Sedation”. Nakon višednevnog slušanja mogu reći da je njihova glazba hibrid melodic death metal(a), gothic metal(a), symphonic metala(a) i metalcore(a), nisu prvi koji su spojili te žanrove ali su jedni od rijetkih kojima je to pošlo za rukom i zvuči fantastično. Ženski vokal Miri Milman (Distorted, Orphaned Land) je ono što se odmah može primjetit prilikom prvog slušanja, pjeva sve refrene i daje puno raznolikosti u zvuku, ne bih uživao ni približno u albumu bez njeznine prisutnosti. Također je vrijedno napomenuti da postoji vrlo malo klavijature koja se jedino može čuti za vrijeme refrena ili na samom kraju pjesme, sve je jako fino uklopljeno i daje još jedan sloj dubine. Od 11 pjesama koje se nalaze na albumu svaka ostaje u sjećanju već nakon prvog slušanja, iako sve pjesme slijede istu formulu ovdje prvenstveno mislim na smjenjivanje vokala između Sven de Caluwé i Miri Milman(growl, ženski clean vokal) uprkos tome nikad pjesme ne postaju predvidljive i dosadne. Teško je izdvojiti najbolju pjesmu, ali za mene je to “Echoes”, pored nje ću spomenuti "(N)ether" i "Lethargy". System Divide se može pohvaliti s tim što ima velike glazbenike u svom sastavu pored savršenog vokalnog kompromisa između Sven(a) i Miri (koji su btw. u braku op.a), posebno ću navesti ime Mike Heller koji je stvarno čudovište za bubnjevima i ostavlja bez daha jednostavno zvuči fantastično. Produkcijski ovaj je album u samom vrhu, čak je možda i previše ispoliran, svaki instrument se savršeno čuje, sve zvuči jako profesionalno. “The Conscious Sedation” je sjajan debi album. Ako ste obožavatelj symphonic melodic death metal(a) onda bi ovaj album trebali visoko staviti na popis nadolazećih izdanja u 2010 godini. Ocjena je zaslužena za ovaj fantastični debi. 

by mahe_screams

Prošlo je oko pola godine od kada smo čuli posljednje novosti iz procesa snimanja debi albuma od Crikveničkog MBurnsa. Možda smo ih zaboravili ali oni nas ovim clipom podsjećaju da su itekako živi i da proces snimanja, iako u oduženoj verziji, ide kako treba. Uživajte uz sirovi materijal, ovaj put gitara.

Nadamo se da će sljedeći update biti skorije i da se proces snimanja neće razvući kao onaj snimanja Chinese Democracy-a, kako primjećuju sami članovi. Očekujte update na NBOM-u!

Izdavač: Lifeforce Records

Godina: 2010.

Žanr: Mathcore/Experimental

Trajanje:

Myspace: link

Ocjena: 8/10

Muzika ne bi trebala biti „sigurna“, već bi slušatelja trebala doslovno katapultirati u neistražene i nove krajolike. Ova rečenica savršeno opisuje malo poznati mathcore sastav NAME. Furiozni trio postoji od  2003. a osnovali su ga braća Wes i Jeremy Fareas. Nakon nekoliko prvih Ep-a i prvijenca “Portrait” iz 2004., ove godine preko Lifeforce Records-a izlazi album zanimljivog naziva “Internet Killed The Audio Star” – očigledno inspirisan starim hitom grupe Buggles “Video killed the radio star” iz daleke 1979.

Iskreno, ovo je prvi put da čujem ovaj bend, i nisam baš znao šta da očekujem. S obzirom da za sebe kažu da su mathcore bend, mislio sam da će to biti još jedna blijeda kopija The Dillinger Escape Plan-a, ali sam se grdno prevario. “Internet Killed The Audio Star” sadrži zaista mnogo interesantnih pjesama koje od početka do kraja prolaze kroz nekoliko žanrova, ali ono što je najbitnije – nisu toliko naporne za slušati. Tako će slušatelj svjedočiti experimentalnim tech metal dionicama, grindcore uletima od kojih imate dojam kao da se nalazite u avionu u sred turbulencije, dosta ambijentalnih jazz, blues trenutaka ali i brutalnih breakdown-a/polu-breakdown-a koji po žestini ni malo ne zaostaju sa deathcore-om. Vokali su stvarno odlični, NAME-u daju posebnu dimenziju i širinu, kako divljačkim i zaista brutalnim scream-ovima/growl-ovima, tako i laganim pjevanjem i clean refrenima. Sa muzičke strane album je zaista fascinanatan i realno je nadmašio sva izdanja ovog žanra u 2010. To je možda i realno s obzirom da je bend proveo punih 6 godina u njegovom stvaranju. Bazu ali ne i vrhunac čini “Emphatic Communicator” podjeljena u četiri pjesme, ali generalno mogu reći da ni ostale ne zaostaju ni sekundice. Devetominutna “Mare” i jednu minutu duža “The Sycophant, The Saint & The Gamefox“ su prava remek djela experimentalnog metala, i u suštini sadrže sve elemente zastupljene na albumu. “Dave Mustaine” počinje zaista žestoko, u pravom The Red Chord maniru, da bi pri kraju odlični elektronski ulet izmamio osmijeh na moje lice i podsjetio me na već pomenuti TDEP (najviše njihove remixe). “Charmer” završava ovo prelijepo haotično putovanje i doslovno me tjera da ga proživim ponovo.
Ukoliko volite haotičnu i eksperimentalnu muziku, “Internet Killed The Audio Star” bi za svakog trebalo biti zaista sjajno otkriće i ni slučajno ga nemojte zaobići.

Za fanove: The Dillinger Escape Plan, Hunab Ku, Ion Dissonance, Tony Danza Tapdance Extravaganza.

by JohnnyT

Njemački experimental metal/mathcore sastav War From A Harlots Mouth je definitivno jedan od najmarljivijih bendova u Evropi, ako ne i šire. Nakon drugog studijskog albuma In Shoals iz 2009. koji je naišao na pozitivne kritike publike, bend je ubrzo nakon toga izdao Split Ep sa Burning Skies-om da bi za 10. mjesec najavili izlazak trećeg albuma MMX. U međuvremenu su prešli na osmožičane gitare, i u odnosu na prethodna izdanja još razvili zvuk, pa svi ljubiteji eksperimentalnijeg i haotičnijeg zvuka s razlogom trebaju očekivati odličan album. MMX izlazi preko Lifeforce Records-a 29.10 i uskoro očekujte receziju na NBOM blogu. Novu pjesmu "Insomnia" možete čuti na myspace stranici benda, a cover art i treklista su;

01. Insomnia 2:34
02. To Age And Obsolete 3:43
03. The Increased Sensation Of Dullness 2:30
04. Sleep Is The Brother Of Death 1:35
05. The Polyglutamine Pact 2:54
06. Cancer Man 0:53
07. C.G.B. Spender 3:52
08. Sugarcoat 1:31
09. Spineless 4:18
10. Recluse MMX 2:58
11. Inferno III/VI 5:34